|
Grdelin
LyricsJa san ćaćin grdelin
peto dite, prvi sin, u čelo me je jubija bilin vinom me krstija. Kad me s dlana pustija
visoko san poletija, u daleki i tuđi svit naša' ženu lipu k'o cvit. More, more duboko, dabogda presušilo
ja san ga priletija, skoro me ugušilo i svaki put kad val me trisne moje srce za njon vrisne ka i grana masline kad je bura ošine ja još čujen one riči ćaćine. Sine moj, reče on
nije život prista s njon, ti nemaš puno vrimena uzmi ženu s našeg kamena. U proliće san prosija,
u lito se oženija, do zime san uvenija nisan je nimalo volija. More, more duboko, dabogda presušilo
ja san ga priletija, skoro me ugušilo i svaki put kad val me trisne moje srce za njon vrisne ka i grana masline kad je bura ošine ja još čujen one riči ćaćine. Rodila je sina dva
ka dva lipa sokola, i radija san kao crv ka za svoju dicu, svoju krv. Pantin njenu zadnju rič
Bog me zove, moran ić', i suze tri je pustila za tri 'tića šta je jubila. More, more duboko, dabogda presušilo
ja san ga priletija, skoro me ugušilo i svaki put kad val me trisne moje srce za njon vrisne ka i grana masline kad je bura ošine ja još čujen one riči ćaćine. | ||